Ocjena: / 3
LošeOdlično 

Da je živ, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman kazao bi da se oko Bosne i Hercegovine sliježu povijesne silnice. Iznenađuje koliki broj političara različitih svjetonazora, drukčijih mišljenja i suprotstavljenih interesa, gotovo konsenzusom, platformaškoj koaliciji u Federaciji osporava legalitet i legitimitet. To se prvenstveno odnosi na hrvatsku sastavnicu nelegalne vlasti zahvaljujući kojoj je cijela federalna vlada izložena osudi demokratske javnosti i pritiscima međunarone zajednice.

U tome se slažu bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Priklanja mu se predsjednik SDA Sulejman Tihić. Nih dvojicu podupiru hrvatski predsjednik Ivo Josipović i ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. U razgovoru za beogradski "Novi Magazin" Pusić ocjenjuje da je Daytonski sporazum bio intervencija u trenutku najgoreg rata, a da se kao model za izgradnju države pokazao upitnim. Po njezinim riječima, Hrvati nemaju pravi temelj utjecaja. Za Srbe je to Republika Srpska koja je,  "što god mi mislili o njoj, dobro organizirana". Za Bošnjake je temelj utjecaja njihova brojnost, a Hrvati nemaju nikakav temelj političkoga utjecaja. Josipović je u razgovoru za sarajevsk tjednik 'Dani' naglasio da pitanje formiranja hrvatskog entiteta u BiH nije pitanje za njega, ali se založio za načelo ravnopravnosti svih triju konstitutivnih naroda i građana. Hrvastski predsjednik, dakle, za razliku od svog prethodnika Mesića, ne odbacuje treći entitet, ali bi ga, bez sumnje, založio za zapadni Balkan.

Najpoznatiji profesionalni Hrvat u Sarajevu i potpredsjednik Silajdžićeve Stranke za BiH Gradimir Gojer na konferenciji za tisak je objavio stav te stranke:. Vlast u FBiH je formirana na nelegalan način. Ne može se cijeli jedan narod izbaciti iz vlasti manipulacijom s patuljastim strankama s hrvatskim predznakom. Vlast u FBiH je lažira - kazao je Gojer.

Sarajevska 'Slobodna Bosna' piše o političkom zaokretu čelnika SDP-a Zlatka Lagumdžije: 'Do prije nekoliko mjeseci Lagumdžija bi se nakostriješio na svaki spomen rekonstrukcije federalne Vlade, no njegove aktuelne izjave neuporedivo su mekše' –navodi taj tjednik, pa citira Lagumdžiju: "svaka vlada u BiH podložna je rekonstrukciji ako ne bude dobro radila, ako odnosi između dva HDZ-a, s jedne strane, i SDP-a i SDA, s druge strane, budu dobri, to će biti ozbiljan razlog za razmišljanje o rekonstrukciji federalne Vlade". Ne izborni rezultati nego dobri politički odnosi odlučuju o sudbini platformaške vlasti. 'Lagumdžijin politički zaokret prema dva HDZ-a nesumnjivo je potaknut negativnom predodžbom federalne Vlade u većini europskih država' – zaključuje bosanska Slobodna.

Čak su se visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko i američki veleposlanik u Sarajevu Patrick Moon složili s nelegalnošću i nelegitimnošću federalne vlade, ali još uvijek odbijaju povratak Federacije u ustavne okvire. 'Rekonstrukcijom Vlade Federacije BiH trebaju se baviti političke stranke, ukoliko smatraju da je to potrebno, a ne Ured visokog predstavnika u BiH – poručuju iz OHR-a. Zašto se, onda, visoki međunarodni bavio konstrukcijom Vlade ako odbija njezinu rekonstrukciju. I tada je to bio posao političkih stranaka, onih legitimnih, a ne njegov. Zašto je 28. ožujka 2011. privremeno suspendirao odluke Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, ako je tako dosljedan? U Valentina izgleda svega manjka, osim namećanja vlasti. Ni privremenost odluke ga ne iskupljuje. Naprotiv! 'Sve dok Ustavni sud ne prosudi drugačije, sadašnja Vlada Federacije BiH je legalna i legitimna' - napominje OHR. Legalitet i legimitet vlasti se, po Valentinu Inzku, stiče odlukama Ustavnoga suda a ne pobjedom na izborima. U Bosni bi rekli Mašala!!

Teško je od Ustavnoga suda očekivati osporavanje legitimiteta koji je darovao visok međunarodni predstavnik. Stoga su se ustavni suci logično proglasili nenadležnima. Tamo gdje nema Međunarodnoga, Ustavni sud, i u ovakvoj BiH, odrađuje svoj posao. Kako piše Večernji list – izdanje za BiH, Ustavni sud BiH ukinuo je sporne odredbe članaka Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine za Mostar. U Mostaru vrijede posebna izborna pravila po kojema Bošnjaci praktično imaju nacionalni veto kakav ne postoji u bilo kojoj drugoj općini u BiH. Bošnjački Sjever sa 6000 birača i hrvatski Jugozapad s 24.000 birača u Gradsko vijeće biraju po 3 vijećnika. Po  izbornom modelu bivšeg visokoga predstavnika Wolfganga Petritscha glas jednoga Bošnjaka u Mostaru vrijedi kao glasovi četvorice Hrvata. Tek je u ovom kontekstu shvatljiva, inače neshvatljiva, nedosljednost Ustavnoga suda BiH po kojoj  je nenadležan za Izborni zakon u Federaciji, a ovlašćuje se promijenuti Izborni zakon u Mostaru.

Izmjenu Izbornoga zakona BiH američki veleposlanik u Sarajevu Patrick Moon smatra očiglednim pitanjem koje se mora riješiti. 'Uvjeren sam da mnogi bošnjački političari shvaćaju i razumiju da se to mora promijeniti. Želimo da položaj i prava Hrvata budu poboljšana, da vlast bude u duhu Daytonskog sporazuma i da Hrvati imaju priliku da njihovi izabrani predstavnici budu i u državnoj i u federalnoj vlasti' Moon, dakle, još jednom bezuvjetno brani Daytonski sporazum i odbija bilo kakve razgovore o trećem entitetu i kaže: Postoje načini da se hrvatskom stanovništvu osigura zaštita njihovih prava na svim razinama. Marljivo ćemo raditi kako bismo to promovirali'. 'Ustav mora biti reformiran kako bi bolje štitio prava Hrvata. Kako doći do toga, pitanje je koje treba biti tema razgovora u javnosti'- podvlači Patrick Monn u razgovoru s novinarom Večernjeg lista – izdanje za BiH.

Daytonska politička arhitektura za današnju BiH je potpuno neprikladna.  Ta blokovska podjela u duhu hladnoratovske ravnoteže zaustavila je rat ali smeta miru. Podjelom na 2 entiteta BiH je postala zemlja asimetrične demokracije u kojoj jedni uživaju prava drugih, a treći su potpuno samostalan politički subjekt. Arhitektura gubi svaki smisao jer dogmatskom neupitnošću onemogućuje bilo kakvo rješenje kojim bi BiH postala kolikotoliko sposobna i samostalna država. I sam glavni američki pregovarač u Daytonu Richard Holbrooke u završnici svoje knjige 'Završiti rat' (1998.) sumnja u ispravnost potpisanih daytonskih rješenja.

Čelnik Bošnjačkoga instituta Zlatko Lagumdžija je međunarodnoj zajednici uspio nametnuti bošnjački hegemonizam zamotan u slabašnu socijaldemokraciju, te svoje antihrvatske i antiustavne platformaške projekte ponuditi kao legalna i legitimna rješenja u Federaciji, unatoč spoznaji da je u islamskome svijetu socijaldemokracija kao politička praksa apsolutno neprihvatljiva. Ne postoji nijedna islamska država u kojoj je taj svjetonazor ideološka podloga državnoj vlasti a društvu još manje. Lagumdžijinim dolaskom na vlast, bez ikakva nadzora, jača muslimanski ekstremizam, izravno potaknut sličnim procesima u Turskoj, Iranu i među Arapima. Ako se taj proces ne zaustavi, u Bosni će pred naletom vehabizma nestati i ono malo zapadnoeuropskih kulturnih stečevina, jer u svijesti Bošnjaka Zapad sve više postaje prezrena tiranija kriva za probleme svekolikoga islama. Ostvarenjem potpunog političkoga suvereniteta na potpuno jednakoj razini s druga dva konstitutivna naroda, Hrvati mogu postati temeljem boljih odnosa u BiH i zaglavnim kamenom u nadvratniku nove političke arhitekture bez koje je nemoguć opstanak Bosne i Hercegovine.

HSP-ovo pojačavanje retorike i radikalizacija političkih zahtjeva koji su nerealni i štete hrvatskim interesima, jer otkrivaju moguću pregovaračku poziciju, znak su prepoznavanja političke realnosti i straha od te realnosti. Ulaskom u koaliciju s Lagumdžijom čelnik platformaških pravaša Zvonko Jurišić je Hrvate oslobodio hrvatskoga entiteta, pa njegova izjava u mostarskom 'Dnevnom listu' da 'Bosna i Hercegovina ne može ostati u ovom statusu dva entiteta i tri konstitutivna naroda' gubi svaku vjerodostojnost. Ideja o Posavini kao distriktu slab je ulog u političkoj trgovini koja ga je provela kroz vrata nacionalne izdaje i koja će se za njim zauvijek zatvoriti. Smiješno je kako se platformaški pravaši hvale da nisu nikad bili preglasani. Nažalost nisu! jer nije bilo potrebe. Pristaju na sve bošnjačke zahtjeve. Čemu pozivanje na novi federalni zakon kojim se jamči da se “odluke Vlade FBiH ne mogu donositi bez minimalno jedne trećine ministara iz svakog konstitutivnog naroda”, ako je Jurišićev HSP i s manjim brojem glasova od Petritscheve trećinske većine mimo postojećeg Izbornoga zakona postao koalicijski partner u platformaškoj vladi.

Već spomenuti 'Dnevni list' u jednom tekstu piše da se u političkim strankama okupljenim oko platforme ozbiljno razgovara o ukidanju županija. Kao najjači argunent za ukinuće navodi se njihova gospodarska neodrživost. Takvu 'operaciju reforme Federacije BiH' navodno podržavaju Europska unija i SAD. Prema mostarskom dnevniku, najgorljiviji zagovornici dokidanja tih 'ostataka hrvatskih nacionalnih prava u BiH' su dvojica Jurišićevih pravaša – predsjednik Federacije Živko Budimir i ministar 'bosanskih federalnih rezervi' Ante Krajina, te predsjednik Lagumdžijine vlade Nermin Nikšić. Krajina je navodno precizno izračunao da županije i kantoni Federaciju koštaju nešto više od milijardu maraka. Stoga je federativni predsjednik Budimir 'otvoreno i hrabro predložio, kao prvu fazu ustavnih reformi, okrupnjavanje županija'.

Ideja nije loša, pod uvjetom da se okrupnjavanje izvede do kraja, pri čemu  treba voditi računa o dva načela: da novi ustroj bude gospodarski održiv i da jednakopravno štiti prava oba naroda u Federaciji. Po tome bi mješoviti entitet tvorila hrvatska županija i bošnjački kanton. Tad otpadaju prigovori da su županije i kantoni najveće kočnice gospodarskom razvoju BiH. Administrativni preustroj može se, naravno, pokrenuti tek kad Hrvatima na razini Federacije, promjenom Ustava i Izbornoga zakona budu zajamčena sva nacionalna i politička prava koja će otkloniti mehanizam preglasavanja i omogućiti da sami biraju svoje predstavnike

Međutim zapanjuje lakoća kojom platformaško pravaštvo pristaje da se hrvatska nacionalna prava svedu na općinsku razinu. Argument je 'da će općine dobiti na snazi u svakom smislu, a u njima i preko njih građani ostvaruju najveći dio svojih prava'. Treba zbilja biti potpuni idiot pa suverenitet i konstitutivnost naroda svesti na općinu.

Optužiti Milorada Dodika za plan kojim nastoji BiH učiniti 'potpuno nefunkcionalnom državom kako bi svi od nje digli ruke' u trenutku kad su Hrvati na pragu ostvarenja nacionalnih prava, stari je trik britanske kolonijalne diplomacije kojim Hrvate pokušava obmanuti Paddy Ashdown. Iz irskoga parlamenta je pozvao Europsku uniju da jače podupre izgradnju središnjih ustanova vlasti. Poticanjem centralizacije države nastoji radikalizirati ionako agresivan bošnjački nacionalizam koji bi trebao izazvati još radikalnije hrvatske i srpske odgovore. "Ne kažem da će se on nasilno odvojiti, već da igra istu ulogu kao Milo Đukanović da državu učini nefunkcionalnom kako bi svi odustali od nje"."Kao posljedica takve pozicije RS-a odmah se javljaju i glasovi o trećem entitetu-napominje britanski diplomat i otkriva pravi smisao  kritike upućene Dodiku. Dobro je što je predsjednik vlade Republike Srpske odustao od blokade Vijeća ministara BiH zbog slučaja 'Dobrovoljačka', jer bi se izlažio pritiscima međunarodne zajednice koju Ashdown poziva, zajednice čiji su 'pravosudnici' naložili obustavu procesa u tom slučaju. Od nastavka blokade najveću bi korist polučila neustavna platformaška vlast i velikobošnjački hegemonizam koji bi i u tom slučaju našao opravdanje za svoje zahtjeve. Bili bi prekinuti najavljeni demokratski procesi i onemogućeno načelo pariteta koje će Bošnjacima onemogućavati preglasavanje.

Rušenje 'platforme' povijesna je potvrda opravdanoga postojanja samouprave i Herceg-Bosne, a nacionalna izdaja sotonin posao koji sam Bog kažnjava unatoč varljivu izazovu zemnih dobara, tih plodova varljive političke moći. Nacionalna povijest ne pamti samo vrsne. U zajedničkom pamćenju ostaju uspomene i na izvrštene kao sliku krivovjerne stvarnosti u kojoj pojedinac vlastitoj pohlepi zalaže narod, pravdajući se uzvišenom ulogom i darom Providnosti. Ta podvala savijesti ne prolazi jer je uzvišenost svedena na grabež.

Politički kriminal ide na sud biračima. Gubitak vlasti za hrvatske platformaške stranke najvjerojatnije će značiti i njihov nestanak. I matematici će trebati vratiti vjerorodostojnost po kojoj pet nikada više ne će biti trećina od sedamnaest. Treba uskladiti demokratske standarde sa svijetom i Petritschevu trećinsku većinu vratiti na uobičajenu i logičnu nadpolovičnu većinu kojom se odlučuje u parlamentarnoj demokraciji.

(Karlo PAPIĆ, hrsvijet.net)