Ocjena: / 2
LošeOdlično 

Piše: Pejo Gašparević

Kakva su vojska bili Titovi partizani? To se pitanje čini neizbježnim nakon dokumentarnog filma „Bleiburška tragedija“ redatelja Michaela Palaića i producenta Michaela Taylora čija je premijera upriličena istodobno u Splitu i Zagrebu. Sadržaj filma bi mogao na preispitivanje nagnati Titoljupce koji se odbijaju suočiti sa zločinačkim postupcima partizanske vojske na Bleiburgu. Film vrvi od svjedočenja preživjelih očevidaca stravičnih događanja na bleiburškom polju i Križnom putu u svibnju 1945. godine, neposredno po završetku Drugog svjetskog rata.

Posebnu dimenziju ovom dokumentarističkom uratku daju svjedočenja Britanaca sudionika tragičnih bleiburških zbivanja. Britanski časnik Colin Gunner, koji je izravno gledao stravična smaknuća na Bleiburgu, tvrdi da su partizani mučki ubijali, raspolućivali glave i klali zarobljenike. „Tito je klao, Tito nije imao osjećaj za one koji su mu bili na putu, mrcina je klala“, kaže Gunner u svojem sjećanju na ponašanje Titovih partizana na Bleiburgu.

Bivši časnik britanske tajne službe Nigel Nicholson tvrdi kako su „svi znali da se s Hrvatima tako loše postupa te da je vrlo mali broj njih preživio“. Pravničku dijagnozu Titovog ponašanja sugestivno je oslikao bivši tužitelj u Nuernbergu Gerald Draper. „Titovu vladu koja je umorila i pobila ljude bez suda i osude trebalo je staviti pred sud za ratne zločine“, rekao je Draper, koji je desetljećima po završetku Drugog svjetskog rata bio jedan od priznatijih britanskih sudaca.

Filmsko - dokumentarističko tematiziranje partizanskih zločina na Bleiburgu na poseban način potiče razmišljanja o filmu „Katyn“ proslavljenog poljskog redatelja Andrzeja Wajde koji je prije tri godine bio nominiran za Oscara, a nedavno je preveden i na hrvatski jezik. Ono što je Hrvatima Bleiburg to je Poljacima Katynska šuma u kojoj su sovjetski boljševici 1940. godine po Staljinovoj naredbi strijeljali više od 22.000 zarobljenih Poljaka. Sovjetski partizani su najprije lagali da su ove Poljake pobile fašističke snage Njemačke. Ključnim trenutkom filma mi se čini razgovor udovice jednog od ubijenih Poljaka sa sovjetskim partizanom u kojem ona traži istinu o mužu.  „Kakva je razlika između vas (boljševika) i njih (fašista) ako različito mislite a isto radite. Isti ste kao i oni (fašisti)“, rekla je udovica sovjetskom partizanu saznavši da su njegovi, a ne fašisti, ubili joj muža i mnoštvo nedužnih zarobljenih Poljaka. U filmskoj interpretaciji velikog redatelje Wajde, ova poruka poljske udovice dubinski sažima sličnost fašističkog i komunističkog totalitarizma. „Isti ste“ kaže Wajda kroz usta udovice.

No, vratimo se Bleiburgu. Splitska premijera dokumentarnog filma „Bleiburška tragedija“ popraćena je predavanjem prof. dr. Branimira Lukšića na temu „Bleiburška tragedija u povijesnim dokumentima“. Pozivajući se na brojne dokumente među kojima, kako je rekao, i na donedavno tajne dokumente britanske vojne arhive, prof. Lukšić je ustvrdio kako je Tito bio „idejni začetnik likvidacija“ kolona smrti na Bleiburgu i Križnom putu. Po Lukšićevim riječima u prvih nekoliko dana nakon završetka Drugog svjetskog rata „samo na području Slovenije partizani su ubili 189.000 Hrvata, a na Križnom putu ubijeno ih je još 194.000“.

„Zločin i genocid na Bleiburgu i Križnom putu počinjeni su sa znanjem i privolom najvišeg državnog vrha tadašnje Jugoslavije predvođenog predsjednikom države i zapovjednikom tadašnje jugovojske maršalom Josipom Brozom Titom“, tvrdi Lukšić.

Demokracija se stvara antifašizmom i antikomunizmom!