Ocjena: / 0
LošeOdlično 

Piše: Pejo Gašparević

Kakve posljedice može imati dogovor predsjednice HDZ-a Jadranke Kosor i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića po kojem će ubuduće hrvatski državljani s prebivalištem u BiH umjesto dosadašnjih 124 glasačka mjesta moći na hrvatskim izborima glasovati samo u veleposlanstvu u Sarajevu i konzulatima u Tuzli, Banjoj Luci i Mostaru?

Taj dogovor šefova dvije najsnažnije stranke – vladajućeg HDZ-a i oporbenog SDP-a dio je ustavnih promjena koje Hrvatska mora žurno obaviti u završnici pregovora za ulazak u Europsku uniju (EU).

Dogovor Kosor-Milanović, kojim se i broj zastupnika hrvatskih državljana iz BiH u Saboru RH smanjuje na tri, gledajući iz trenutačne vizure bosanskohercegovačkih Hrvata odzvanja neugodno, ali dugoročno on bi mogao polučiti i pozitivne učinke. Glavnu pozitivnost ovog dogovora na duže staze treba prepoznati u novoj okolnosti da se hrvatski državljani u BiH, koji su pretežito Hrvati, ubuduće masovno „ne troše“ za izbore u Hrvatskoj, nego da svoje glasačke kapacitete usmjeravaju na izbore u BiH. Po završetku rata Hrvati u BiH su glasujući na izborima BiH i Hrvatskoj dvostruko više „trošili“ svoju izbornu kondiciju u odnosu na druga dva konstitutivna naroda – Bošnjake i Srbe, koji su glasovali samo u BiH. Takva glasačka praksa Hrvatima u BiH nije doprinijela nikakvom ispravljanju njihove neravnopravne pozicije u BiH, a u Hrvatskoj im je politički utjecaj – nula. Metaforički rečeno, bh. Hrvati su bili čardak ni na nebu ni na zemlji – dakle ni u BiH ni u Hrvatskoj.

Nužnim se čini izoštreno promotriti izjave Jadranke Kosor i Zorana Milanovića kojima su popratili svoj dogovor.

Kosor je rekla da je taj dogovor „interes Hrvatske – a on je završiti pregovore i postati 28. članica EU“. Ovakva izjava ilustrira kako u politici caruju interesi, a ne emocije ili sentimenti. No, to znači da i Hrvati u BiH imaju pravo kandidirati svoje interese radi stjecanja ravnopravnosti. Ako političko-državni čelnici Hrvatske posve legitimno zastupaju interese Hrvatske koji su katkad neugodni za Hrvate u BiH, onda je u jednakoj mjeri legitimno i da politički čelnici Hrvata u BiH bez ustručavanja zastupaju interese hrvatskog naroda u BiH ne strahujući da će ih „netko“ iz Zagreba, obično na nagovor međunarodne zajednice, disciplinirati uz obrazloženje kako su političke zamisli Hrvata u BiH neugodne za Hrvatsku. To znači da ubuduće službeni Zagreb treba ljubazno odbijati tužakanja međunarodnih birokrata kojima se, iz raznoraznih razloga i raznoraznih motiva, ne sviđaju političke akcije Hrvata u BiH.

Milanović je kazao kako se Ustav u RH mijenja „s ciljem da se u izbore uvede red ma gdje se oni održavali“. Hrvati u BiH se ne trebaju ljutiti na Milanovićevo zagovaranje izbornog reda, jer je javna tajna da su se na biračkim popisima u BiH, za izbore u Hrvatskoj, znala pojaviti i imena umrlih, što znači da su mrtvi (zlo)upotrjebljavani u glasačkom inženjeringu. No, jednako tako Milanovićeva izjava o „izbornom redu“ implicira da i Hrvati u BiH imaju pravo na takav red, a ne da se izbornim inženjeringom hrvatskog člana Predsjedništva bira većinom nehrvatskim glasovima kao što je to slučaj sa sadašnjim članom bh. Predsjedništva Željkom Komšićem. On je u tu fotelju zasjeo zahvaljujući većinom bošnjačkim glasovima, a i vladajući i oporbeni u Hrvatskoj su prešutjeli taj izborni „nered.“

Ako, Kosor i Milanović svoj dogovor ustavnim promjenama u Hrvatskoj, a koji je „okrznuo“ i Hrvate u BiH, brane pričom kako je to u interesu Hrvatske i kako se time uvodi red, onda to otvara prostor da buduća tri zastupnika iz BiH u Saboru Hrvatske utemelje vlastiti klub zastupnika i djeluju ambicioznije i samostalnije. Buduća tri zastupnika iz BiH u Saboru RH su ondje zbog obrane interese Hrvata u BiH, a ne da budu šutljiva statistika bilo koje stranke. To je također uvođenje reda.

Dogovorom Kosor-Milanović na čistac se istjeruju nelagode koje su godinama gurane pod tepih. Kontraproduktivno bi bilo taj dogovor interpretirati zaoštravajućim tonovima između Zagreba i Hrvata u BiH. Bez Panike!

(www.domaljevac.net)