Ocjena: / 1
LošeOdlično 

Turska ima namjeru vojnim brodovima osiguravati isporuke humanitarne pomoći za Gazu. Na taj način prijeti opasnost da eskalira konflikt Ankare i Jerusalima, upozorava ekspert za Bliski istok Udo Steinbach u intervjuu za Deutsche Welle.

Deutsche Welle: Gospodine Steinbach, Turska najavljuje da će humanitarne pošiljke dobiti zaštitu ratnih brodova. Znači li to da definitivno dolazi razdoblje eskalacije spora između Turske i Izraela?

Prof. Udo Steinbach: Sigurno. Bili smo dugo uvjereni kako je turski premijer Redžep Tajib Erdoan spreman izgladiti spor. Samo prije nekoliko tjedana, u jeku nemira u arapskim zemljama, stekao se dojam da Turska ima interes da se spor prevlada. Ankara se nadala, a za takvu nadu je postojala realna osnova, da će Izrael uputiti ispriku za događaje na brodu "Mavi Marmara". Do toga nije došlo, očito zbog pritiska desnog krila izraelske vlade na premijera Netanjahua. Erdoan je zatim snizio razinu diplomatskih odnosa. Vojna pratnja za humanitarne konvoje predstavljala bi u svakom slučaju eskalaciju s nepredvidivim posljedicama.

DW: Ne vjerujete, dakle, da bi izraelski premijer Netanjahu mogao poslati diplomate u Ankaru koje bi iza kulisa pokušale izgladiti stvar?

Steinbach: Ne radi se o tome što se događa iza kulisa. Turska sada želi da se stvari odvijaju ispred kulisa, u javnosti. Vlada u Ankari je proteklih godina dobila na samopouzdanju. Ona se trenutno bori da privuče pažnju Arapa, mada se ne zna točno na koje Arape Ankara želi ostvari utjecaj. S obzirom na to, za Tursku je rješenje spora s Izraelom moguće samo ako se do njega dođe pred očima javnosti.

DW: Koje su gospodarske posljedice spora s Izraelom? Turska je važan gospodarski partner u regiji.

Steinbach: Izraelsko-turska trgovinska razmjena je doživjela pravu eksploziju u proteklih deset godina. Ona se mjeri milijardama eura. Turska strana je očito svjesna da će njeno gospodarstvo pretrpjeti veliku štetu, ali joj to nije važno. Vlada u Ankari je dala prednost spektakularnim političkim gestama koje će privući pažnju arapskog svijeta u odnosu na gospodarskim štetu koja će tako nastati.

DW: To znači da spor već sada ima velike gospodarske posljedice za obje strane.

Steinbach: Točno, ali obje strane su dostigle točku u kojoj svoje poteze odmjeravaju na osnovu političkih, a ne gospodarskih kriterija. O Turskoj sam već govorio. Čini se da je i izraelska vlada, posebno njeno krilo oko ministra vanjskih poslova Avigdora Libermana, spremna igrati na kartu jakog Izraela i da računa čak i s tim da može doći do vojnog konflikta. Baš kao što se svjesno ušlo u politički konflikt sa SAD zbog nastavka gradnje židovskih naselja na palestinskim teritorijama. Dakle, kao i u Turskoj, prevladava šovinistički faktor.

DW: Znači da vjerujete kako postoji rizik oružanog konflikta?

Steinbach: Pa na brodu "Mavi Marmara" je i došlo do oružanog konflikta. U prošlosti su dvije strane surađivale, čak i vojno. Ta suradnja počiva na sporazumu iz 1996. godine i naravno da je sada teško zamisliti da bi moglo doći do konflikta. Ipak, postoji još jedna stvar. To je izraelsko-ciparski sporazum koji podrazumijeva da se ispred obale Cipra vrše probna bušenja u potrazi za naftom. Turska tvrdi da je tako nešto neprihvatljivo sve dok se ne riješi ciparsko pitanje. Tu se stvara još jedan problem koji je za Tursku od velikog značaja.

DW: Je li Izrael u regiji sada u potpunoj izolaciji? Ionako, osim Turske, ni do sada nije imao puno saveznika.

Steinbach: Izraelska strana, čini se, svjesno bira taj put. Turska je proteklih 15 godina bila jedini saveznik. Izrael očito ima tendenciju da u politici slijedi isključivo svoje interese - bilo da je riječ o Turskoj, o istraživanju naftnih bušotina, ili gradnji židovskih naselja. Čini se da osjećaju da sasvim sigurno imaju punu podršku SAD, što se pokazalo i tijekom protekle posjete premijera Netanjahua Washingtonu. Vjerujem da to ima posljedice. Izrael više ne obraća pažnju na svoje susjede, susjedne arapske zemlje su za Izrael ionako postale nesigurni partneri. Vlada u Jerusalimu igra na američku kartu.